O meni
Nisam stručnjakinja. Nisam ni izliječena. Samo sam netko tko je hodao ovim putem i odlučio zapisivati — anonimno.
Ovaj blog nastao je iz bilježnice. Godinama sam zapisivala molitve, misli i rečenice koje su me držale kad ništa drugo nije. U jednom trenutku shvatila sam da bi te rečenice možda mogle držati i nekog drugog.
Moja priča, ukratko
Depresija mi je dijagnosticirana prije nekoliko godina, nakon dugog razdoblja u kojem sam mislila da sam „samo umorna”. Prošla sam kroz liječenje, psihoterapiju i mnogo tihih jutara pred križem. Nisam izliječena u smislu da je sve prošlo; naučila sam živjeti, moliti i raditi s tim — i naučila sam da Isus nije čekao na kraju tunela, nego je hodao kroz njega sa mnom.
Zašto anonimno
Svjesno ne potpisujem ove tekstove imenom. Depresija još uvijek nosi sram, a ja želim moći pisati potpuno iskreno — o obitelji, o lijekovima, o noćima kad vjera visi o koncu — bez straha tko će to pročitati. I želim da se ti, dok čitaš, ne baviš mnome, nego onim što bi ti moglo pomoći. Ako me želiš upoznati, najbolje me poznaješ kroz ono što ovdje pišem.
Zašto pišem
- Jer sam u najgorim danima tražila baš ovakve tekstove — i teško ih pronalazila na hrvatskom.
- Jer mislim da vjera i psihijatrija nisu suparnice, i želim da to čuje netko tko vjeruje suprotno.
- Jer pisanje pomaže meni. Iskreno.
Što ovdje nećeš naći
Medicinske savjete. Obećanja da će „sve proći ako se dovoljno moliš”. Osude onih koji uzimaju lijekove — ili onih koji ih ne uzimaju. Ovdje je samo jedno iskustvo, ispričano najiskrenije što mogu.
Piši mi
Ako te nešto dotaknulo ili želiš podijeliti svoju priču — javi se. Čitam sve poruke, iako ne stižem odmah odgovoriti.