Tiho liječenje u osvit zore

Lk 4,14–32

> **„Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza!  

> On me posla blagovjesnikom biti siromasima,  

> proglasiti sužnjima oslobođenje,  

> slijepima vid,  

> na slobodu pustiti potlačene  

> i proglasiti godinu milosti Gospodnje.“**

Dragi Isuse,

u tim si riječima sažeo svoj život i razlog svoga dolaska među nas.

Došao si nama malenima. Došao si i meni, zapuštenoj, napuštenoj i posrnuloj pod teretom života, onda kada više nisam znala kamo sa sobom, što učiniti ni kako dalje.

A tada si došao Ti, Isuse.

Počeo si me spašavati i oslobađati od zla i napasti koje su već duboko zahvatile moje biće. Polako si ulazio u moj život, ne namećući se, nego tiho i nježno, baš onako kako samo Ti znaš.

Nitko nije liječnik kao Ti. Nitko ne poznaje čovjeka tako duboko. Nitko ne zna tako nenametljivo ući u nečiji život, dotaknuti ono najdublje i početi liječiti ono što čovjek više ni sam ne zna izliječiti.

Tako si činio i sa mnom.

Ljudi u tvome kraju nisu te prepoznali. Htjeli su te baciti s litice, ali Ti si, u mudrosti Očevoj, prošao između njih i otišao svojim putem.

I sada, Gospodine, gledam svoj život i prepoznajem nešto slično.

I mene si spasio.

Doslovno sam pobjegla iz svoga mjesta i iz tadašnjeg načina života. Odvojio si me od svega što me zarobljavalo i doveo na drugo mjesto, gdje sam mogla započeti iznova.

Život u čijem si središtu Ti.

Danas sve više razumijem koliko si nenametljiv. Ne guraš se u moj život, ne prisiljavaš me i ne vičeš. Tiho djeluješ, liječiš i oslobađaš. Tiho mijenjaš moje srce i, malo po malo, u meni stvaraš novi život.

Oblikuješ me u osobu kakvu želiš da budem.

Učim Ti sve više vjerovati, čak i onda kada ne razumijem put kojim me vodiš. Tvoja tišina nije odsutnost, nego prostor u kojem moje srce uči počivati u Tebi.

Tek sada počinjem shvaćati koliko je u svemu tome bilo tvoje ruke. Koliko si me puta sačuvao, a da toga nisam ni bila svjesna. Koliko si me puta izveo iz onoga što me moglo ponovno zarobiti. Koliko si puta otvorio put onda kada ga ja nisam vidjela.

Isuse, što da Ti kažem osim:

Hvala Ti.

Hvala Ti što si došao onda kada više nisam znala kako dalje. Hvala Ti što me nisi napustio kada sam ja već gotovo odustala od sebe. Hvala Ti što si me tražio i onda kada ja nisam znala tražiti Tebe.

Hvala Ti i za male, skrivene milosti koje svakoga dana primam, za snagu koju mi daješ i za ljude kroz koje mi pokazuješ svoju blizinu. Učiš me zahvaljivati ne samo za ono što razumijem, nego i za ono što tek trebaš izvesti u meni.

Danas mogu reći:

Ti si moj Osloboditelj.

Ti si moj Liječnik.

Ti si moj Spasitelj.

Zato Ti ponovno predajem svoj život, svoje strahove, slabosti i sve ono što još ne znam otpustiti. Uzmi me u svoje ruke i vodi me putem kojim želiš, jer vjerujem da je u Tebi moja sigurnost i moj mir.

I zato, Kriste moj,

slava Ti i hvala Ti za sve što si učinio,

za sve što činiš

i za sve što još tiho stvaraš u meni.

Milost Tvoja me nosi.